|
|
| < | rujan, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...značenje – ona koja PRIKRIVA
...mit – jedna od vodenih nimfi, Odisejeva ljubavnica nakon brodoloma koji ga je izbacio na njen otok. Nastojala ga je zadržati tako što mu je obećavala besmrtnost. Iako ga je jako privlačila po noći, danju je plakao za svojom ženom Penelopom i domom na Itaki. Nakon sedam godina bogovi su odlučili da je vrijeme da ga pusti da ode. Umrla je od tuge pošto je on napustio otok.
...stvarnost – neobično stvorenje s bezbroj malih tajni. Problem uvijek traži u sebi, druge sama sebi opravdava. Frustrira je vlastiti život, pogotovo ljubavni... može privući bilo kojega muškarca, ali zadržati nijednoga... oni se uvijek moraju nekome ili nečemu vratiti. kao i ona mitska, živi negdje između neba i mora i još se nada dolasku/povratku Odiseja...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
- izreke i citate
- mitove i legende o epskim junacima
- slavne ljubavnike iz povijesti
- moderne bajke, poput Harryja Pottera i Gospodara Prstenova
- modu i odjeću, a ponajviše seksi haljine
- Cosmopolitan ali i neke druge časopise
- sve vezano za vodu
- sport, pogotovo nogomet
- gledati tv-serije i zaljubljivati se u glavne i sporedne junake
- zaljubljivati se u pogrešne tipove
- ispijati kavice beskonačno dugo
- zapaliti usred noći na prozoru svoje sobe
- zeleno, što olim zeleno
- poeziju
- osjećaj kad se sam sebi sviđaš
samo da se javim.
ne da mi se pisat.
uživam u zadnjim danima u našem malom mistu.
idem u zg sutra-prekosutra...
čim dođem kupujem laptop i javim vam se iz doma.
dobre sam volje pa mi se ne da bedirat svojim 'viškovima'.
još će mene menza dovest u top formu, kako sam gadljiva i izbirljiva.
i krenut ću na aerobik i u teretanu, a na tjelesnom ću izabrat plivanje.
e kad bi sve bilo kako sam zamislila...
neku večer sam se rasplakala jer sam debela...
to mi se odavno nije dogodilo.
a što je najčudnije, zadnji put kad mi se dogodilo, bila sam na svom višegodišnjem minimumu.
dakle, suze i vaga nisu baš strogo povezani.
ugl, u međuvremenu me prošao taj osjećaj nezadovoljstva...
sjetila sam se kako sam bila lijepo mršava prije nekih 6,7 mjeseci.
i što se dogodilo?
nekome sam priznala za sve ovo. a on me izdao još nekim meni bliskim osobama. pa su me počeli gnjavit da sam anoreksična.
a ja sam u želji da ih sve razuvjerim ubrzo postala ''normalna''.
zgražala se nad ljudima koji čine sve da bi postali mršavi.
kao da to nikad nisam bila ja.
ali sad vidim da sam nekome drugome trebala okrenuti leđa -
njina koji me nisu vrijedni, njima koji me ne poznaju, a ne sebi!!!
jer, hej, ovo sam sve ja.
ja sam osoba koja će se prežderavati kad je tužna.
koja će povratiti kad shvati da je pretjerala.
koja će se rasplakati ako ni to nije pomoglo...
Što bih ja noćas trebala raditi,
negdje u tami sobe osamiti.
Da će bit bolje sama se tješiti,
a ništa se suzama ne može riješiti...
ali sad sam tu. i uspjet ću. opet. ali bez povratka ovaj put.
neće bit preteško. idem sad u zagreb na faks.
prvi put u životu maknut se od kuće na duže od 10 dana.
jedva čekam.
neće bit vječno punog frižidera, ni maminih specijaliteta.
krenut ću na aerobik. trčati kad god uhvatim vremena.
a morat ću i učiti. i izlaziti. itd, itd...
milijun mogućnosti. i sve ću ih iskoristiti.
znam da ću uspjeti.
samo što dotad?
ovih desetak dana?
hoću li samo puniti zalihe?
ili da se već SAD potrudim nešto promijeniti?
upravo tako - život na čekanju...
nemam toliko snage karaktera da se bar malo pomaknem...
a morat ću...
dani mi se sastoje od spavanja, jedenja i gledanja tv-a.
apsolutno ništavilo.
a sve se više sebi gadim.
prošao je prvi.
prošao je i ponedjeljak.
mora li mi se dogoditi nešto grozno da napokon shvatim da je život jedan, ovaj sad i da ga samo bezveze tratim?
jeli krafna od čokolade sa najslađom kavom na svijetu uistinu vrijedna suza praseta u ogledalu, odbijanja osoba do kojih mi je stalo, stalnog podcjenjivanja onih koji me ne poznaju...
NIJE
naravno da nije. samo da to nekako dođe meni do glave u onom trenutku kad otvorim frižider i pođem po još jedan zalogaj.
zadnji.
uvijek je zadnji, naravno.
htjela bi vam obećati... ne, htjela bi sebi obećati da će biti drukčije sutra... ali kome da lažem... predobro se znam.
Najbolji dokaz čovjekova poštenja nije njegovo redovito plaćanje poreza, nego namještena nula na kućnoj vagi.
Arthur C. Clarke
ovo me nasmijalo kad sam pročitala prvi put... sad me više boli...
boli jer je istina... uvijek stavim vagu na malo manje od nule...
tješim se... čudno kako se lako zavarati...
od sutra, naravno...
kao i uvijek...
trebala sam počet od 1.9. ali nekako mi se nije dalo.
i ja onda kažem da STVARNO želim smršaviti?!
ljutim se na sebe...
ali eto.
od sutra, obećavam.
ja: nisam sad neka extra large osoba, ali nitko me ne bi nazvao mršavom.
kad biram odjeću moram misliti - da li mi ovo stoji?
želim biti takva da mi sve stoji!
želim da mi ne govore kako imam lijepu majicu... nego kako ta majica lijepo izgleda na meni...
ne želim se pitati sjedim li ispravno, i vide i mi se slojevi sala na trbuhu ili bedrima...
želim mnogo toga promijeniti, pa zašto ne početi
upravo SAD
upravo OVDJE
ili ću opet nešto pričekati...
pitam se je li mi toliko stalo, kad ništa ne radim!?
jesam li napokon toliko odrasla da tih 7-8 kila viška ne stvara komplekse, niti veće probleme u životu?
nadam se da ne... jer bi to značilo odustajanje od cilja...
a koliko god loše odgađanje bilo, bolje je od odustajanja
Tako su ovaj dan nazvali astrolozi. Navodno će se danas sve posložiti i da će stvari krenuti nabolje. A nekako je zadnji dan u mjesecu, zadnji dan u radnom tjednu, zadnji dan na sezonskom poslu, kraj ljeta... teško shvatiti kao početak...
I mislila sam sutra započeti s mnogim promjenama, ali kako je danas mnogo toga ispalo neobično lijepo, zašto ne pokušati i s ovim?
Neobično – javio mi se netko tko me prije neka 3 mjeseca strašno povrijedio. Ali nije on bio kriv, bila sam kriva ja i moje posesivno ponašanje. On me vjerojatno bio spreman i voljeti, ali ja sam ga gušila... ili sam se ja tako uvjeravala... prije će bit da sam opet (!) željela pogrešnog, ne samo za mene, nego za bilo koje dobronamjerno žensko stvorenje... ali bilo mi je drago dobiti tu poruku. Ja ne vjerujem da bi nešto što jednom nije uspjelo ikad moglo funkcionirat...ali ako je dan sretnog početka... uzbuđena sam
Lijepo – javio mi se jedan prijatelj. Ne pretjerano blizak, ali dobar i draga osoba... uglavnom postoji mogućnost da ćemo studirati na istom fakultetu... to i mi bilo toliko drago da ne mogu opisat riječima! Držim ti fige na drugom roku!!!
Nebično – trebala sam raditi još desetak dana, ali nema nekog posla... to nije baš lijepo, jer ja sam zaljubljena u novac... ali slično kao i ljudi koje volim, bježi mi otkad znam za sebe...
Lijepo – svježi pramenovi, ispleglana kosa... kako je lijepo imati dugu plavu kosu! Ali me frizerka dobro oderala, nešto manje od 600 kuna... ovo objašnjava kako mi novac bježi...
I neobično i lijepo – ostati doma petkom navečer i gledati Jacka i Sawyera u dvije epizode zaredom umjesto povlačenja po onoj rupetini zvanoj disko među limitiranim i bezveznim ljudima... ali tko zna kako će to ispasti na kraju? Možda u disku upoznam nekoga tko će biti moj sretni početak...
.
.
Drago mi je opet pisati blog...
Želim da mi pomogne kako je nekad znao.
Želim smršaviti...
Kako? O tom potom.
Zašto? Mogla bi navesti milijardu razloga i svi bi bili dobri i ispravni, jer od svih sporednih problema na svijetu, debljina je najgori. Čini sve dvostruko gorim nego što jest. Ljubavne i financijske boli. Nervozu. Zavist. Ljubomoru. Nikakvo samopouzdanje. Besmisao svega.
Sutra ujutro se vagam i smišljam plan, tj dijetu...
Bože daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti,
hrabrosti da promijenim ono što mogu
i dovoljno mudrosti da razlikujem jedno od drugog
